Vlaho Bukovac

Ova knjiga razmatra kroz više poglavlja, veliko djelo Vlaha Bukovca (1855-1922) iz perspektive post-moderne, istražuje zakonitosti njegova formiranja i analogno tomu nastajanja njegov djela; ispituje njegov rast iz francuske akademske tradicije, istražuje različite izvore i eklektičke spojeve u njemu, utjecaj domaćih naručitelja, govori o borbi – opreznoj i polaganoj – za modernizaciju izraza, o postupnoj prevazi portreta i figuralnih grupa (uz zanemarivanje mrtve prirode i pejzaža) i o golemoj socijalnoj, artističkoj i nacionalno-prosvjetiteljskoj funkciji njegovih zagrebačkih godina (1893-1898), i uvodi nas u njegovo vrlo zanimljivo potonje razdoblje u kojemu se ističe – s najvišom europskom legitimacijom – nekoliko uzbudljivih simbolističkih djela. Tu je, dakako, i Ljetopis (s pregledom njegovih bitnih životnih datuma), s 115 kolor reprodukcija njegovih djela i 16 fotografija.